mama³
40. dan

Danas je četrdeset dana otkako

Vita nije sa nama.

Verujem da je njegova duša stigla tamo gde dobre i čiste duše odlaze

na mirno mesto bez bola.

Volimo ga beskrajno, deca i ja,

vole ga njegovi prijatelji,

i svako ko ga je iskreno upoznao.

Nedostajaće nam do večnosti,

u svakom danu i svakoj tišini.

Ali ostala su nam sećanja

toliko jaka i topla

da će nam grejati duše

dok god postojimo.

Vita živi u nama, u ljubavi koju nam je ostavio i koju

ništa ne može

da ugasi.

Tata dan

Tata dan…

Jedan od sedam u nedelji.

Dan kada tata gasi telefon

i provodi svo svoje vreme

sa decom i porodicom.

Dan koji smo uvek

rado dočekivali.

Danas je to dan kada mama plače od ranog jutra.

Dan kada deca jedva čekaju

da neko dođe,

samo da ne budemo sami.

Dan koji je nekada

bio najlepši, a sada

puca po svim svojim šavovima.

I opet dolazi.

Svake nedelje.

Tata dan

bez tate.

mesec dana..

Danas je tačno mesec dana otkako ljubav mog života nije sa nama.

A ja ga i dalje čekam. Čekam da se pojavi na vratima, da se vrati odnekud, kao da je samo zakasnio, kao da je negde svratio pa će sad, svakog časa… Ali on se ne vraća. Možda zato što nikuda zapravo nije ni otišao.

Imam snažan, gotovo opipljiv osećaj da je u jednoj sobi. U sobi u kojoj je ležao poslednjih nedelju dana svoje bolesti. Tamo Luka i ja odlazimo.

Ne govorimo mnogo. Nekad samo sednemo. Nekad se malo ispružimo. Gledamo tatinu sliku na zidu. I budemo sa tatom… uz tatu.

Ljudi me stalno pitaju: „Kako si?“ Kako ću biti… dobro sam.

Zapanjujuće dobro. Bar tako izgleda. Ali istina me stigne uveče, kad deca zaspu, kad se kuća utiša i više nema kome da budem jaka.

Stegne me i ujutru, kad shvatim da ga nema da pije kafu, da se javi, da samo bude tu. Dan… dan je drugačiji. Dan je buran, isprogramiran dečijim obavezama, smehom, suzama, hranjenjem, igrama, oblačenjem.

Danju Vita ionako nije bio kod kuće. Već četiri „Tata dana“, odnosno nedelje, nisi sa nama. A zapravo i dve pre toga… I to je ono najteže. Najgori je baš Tata dan. Pogotovo ako smo sami.

Jer na Tata dan ti si uvek bio tu. Sve vreme sa njima.

Sa nama.