{"id":205,"date":"2026-03-24T16:05:26","date_gmt":"2026-03-24T15:05:26","guid":{"rendered":"https:\/\/mamanatri.kovilj.rs\/?p=205"},"modified":"2026-04-02T05:36:05","modified_gmt":"2026-04-02T04:36:05","slug":"nova-kuca-ponovo","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/mamanatri.kovilj.rs\/index.php\/2026\/03\/24\/nova-kuca-ponovo\/","title":{"rendered":"Nova kuca, ponovo.."},"content":{"rendered":"\n<figure class=\"wp-block-image size-full is-resized\"><img decoding=\"async\" src=\"https:\/\/mamanatri.kovilj.rs\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/viber_slika_2026-03-23_11-00-33-836h.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-208\" style=\"aspect-ratio:1.2524461839530332;width:322px;height:auto\"\/><\/figure>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Uf\u2026<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ju\u010de je zavr\u0161ena na\u0161a tre\u0107a zajedni\u010dka ku\u0107a. Poslednja. Zadnja. Vi\u0161e nema.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ovu smo dobili na poklon, verovali ili ne. Ima takvih ljudi. Dobrih.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">\u017denu \u010dak ni ne poznajem li\u010dno, ali je sa svojim \u010dovekom odlu\u010dila da meni i mom mu\u017eu pokloni nadgrobni spomenik. Koliko god to \u010dudno zvu\u010dalo, to je jedina stvar oko koje se nisam dvoumila, niti razmi\u0161ljala. Nekako sam je odmah prihvatila.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Kada mi ljudi nude novac ili neku drugu pomo\u0107, uvek mi bude te\u0161ko i neprijatno. Ovo\u2026 ovo je ogromna pomo\u0107. Velika briga manje. Beskrajno sam im zahvalna.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Luka stalno tra\u017ei da ide na groblje, da ga vodim tati. \u010cuje kako odrasli pri\u010daju, bili smo tamo, odneli ovo, zapalili sve\u0107u\u2026 I \u017eeli i on.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Obe\u0107ala sam mu, \u010dim bude spomenik i na\u0161a slika, i\u0107i \u0107emo. Objasnila sam mu \u0161ta je groblje, \u0161ta je spomenik, \u0161ta tamo radimo\u2026<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U mom \u017eivotu sam ispratila mnogo dragih ljudi. Svaka vest, svaki odlazak zaboli na svoj na\u010din. I \u010dovek, nekako, nau\u010di da nosi to.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ali najte\u017ei trenutak\u2026 stvarno najte\u017ei u mom \u017eivotu\u2026 bio je onaj kada sam morala da pri\u0111em Ma\u0161i i ka\u017eem joj da vi\u0161e nema tatu. Tada mi se nebo sru\u010dilo. Sve je stalo. Srce mi je tuklo toliko jako da sam imala ose\u0107aj da ga svi \u010duju. Ne znam ni kako sam si\u0161la niz stepenice.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Za danas sam mislila da \u0107e biti isto tako te\u0161ko.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Povela sam i Luku i Sonju. Nisam smela sama. Pla\u0161ila sam se da se Luki ne slo\u0161i. Pozvala sam na\u0161eg velikog prijatelja da nas vozi. Iz vrti\u0107a, pravo tamo\u2026<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ali nije bilo stra\u0161no. Ni malo.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Iznenadio me. Sklopio je rukice, pomolio se. Tra\u017eio je da vidi gde mu je baka, tatina mama. Posedeo je malo kod nje\u2026 i onda smo krenuli ku\u0107i.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Evo ga sada\u2026 nekako lak\u0161i. Sre\u0107an. Raspolo\u017een. Kao da je nosio neki mali, veliki teret i kona\u010dno ga spustio.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">I ja sam.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Sada mo\u017eemo zajedno da odemo kod tate, kad god neko od nas po\u017eeli.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Na\u0161a nova ku\u0107a mo\u017eda nije ona u kojoj \u017eivimo\u2026<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">ali je mesto gde \u0107emo uvek dolaziti zajedno,<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">da \u0107utimo, da pri\u010damo, da se se\u0107amo\u2026<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">i da u\u010dimo da ljubav ne prestaje ve\u0107 samo menja oblik.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">\u201eVitomir i Julijana.. u ljubavi.. ja\u010doj od prolaznosti.. du\u017eoj od vremena.. Ma\u0161a, Luka, Sonja\u201d<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Zavr\u0161ena je na\u0161a poslednja \u201eku\u0107a\u201d, mesto tuge, ali i ljubavi. Poklon dobrih ljudi olak\u0161ao je teret. Sa decom sam prvi put oti\u0161la bez straha. Luka je prona\u0161ao mir, a i ja s njim. Ovo nije kraj, ve\u0107 mesto gde ljubav \u017eivi, menja oblik i traje zauvek.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-205","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-tekstovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/mamanatri.kovilj.rs\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/205","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/mamanatri.kovilj.rs\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/mamanatri.kovilj.rs\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mamanatri.kovilj.rs\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mamanatri.kovilj.rs\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=205"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/mamanatri.kovilj.rs\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/205\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":238,"href":"https:\/\/mamanatri.kovilj.rs\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/205\/revisions\/238"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/mamanatri.kovilj.rs\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=205"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/mamanatri.kovilj.rs\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=205"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/mamanatri.kovilj.rs\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=205"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}